Život su mnogobrojne partije šaha

 

Argentarius - Medicinarius

Programming apasionado - Photography enthusiast - Musical amateur

 

Gledajući jednu od njih...svi smo mi nekakve šahovske table, na kojima se za duga vakta odigrava nadmetanje bijelog i crnog, svjetla (yang, nur) i tame (yan, zulm), radosti i tuge, dobra i zla, toplote i hladnoće, pohlepe i skromnosti, snage i slabosti, hrabrosti i kukavičluka, vječnog i prolaznog, razumnog i čulnog, ruha (duha) i nefsa (duše). Dovoljno sukoba u sopstvenoj unutrašnjosti, da nam nikad ne naumpadne razmišljati o tuđem životu, ali to je valjda vazda slađe. Navedene suprotnosti nisu ništa drugo no parovi. Neodvojivi parovi od kojih smo sačinjeni. Gospodar svakako reče da sve stvara u paru, upravo da bismo mi razmislili [Ez-Zarijaat:49]. Igra ili borba, zavisno od toga kako je sebi predstavljamo, nit’ je jedna nit’ je jednokratna.

U jednoj se mudrosti Čiroki (Cherokee) Indijanaca kaže: “U svakom je od nas borba dvojice vukova. Jedan je zlo. On je bijes, ljubomora, pohlepa, odbojnost, laž, ništavnost, ego. Drugi je dobro. On je radost, mir, ljubav, nada, poniznost, uljudnost, saosjećanje, istina. Ko je vuk koji pobjeđuje? Onaj kojega hraniš.”

Igre ili borbe na našim su tablama brojne, ali rijetko pojedinačne. Ustvari, život je niz simultanki, jer ti ne dozvoli da dovršiš jednu partiju, poredaš figure, pa počneš novu. Igraj, odmah, sve. Neke od njih lično odaberemo, a neke nam se same nametnu, onako usput, ničim izazvane. Igra se uz oprez, strpljenje, planiranje, žrtvu, predviđanje i spremnost kako na sretan, tako i na ishod koji to neće biti, jer razočarenje i očaj zasigurno nisu pomagači. Glavni rekvizit je razum. Razum je predvodnik. Ipak, to ne znači da će svaki njegov potez biti izveden po planiranom, bez posljedica, čak i onaj kojeg smatramo ispravnim i odmjerenim. Istina je, duša i sve što se za nju veže daju draž igri, ali je ovo ipak igra razuma. Po prirodi stvari, po čovjekovoj prirodi, trebalo bi da se zauzmemo za svijetliju stranu, ali to nije uvijek i svačiji izbor. Tamna je strana ravnopravan protivnik i njena pobjeda nije isključena. To je onaj zli vuk iz indijanske mudrosti, ukoliko ga odlučimo nahraniti.

U svakoj borbi, prvo povlačimo male korake, iz prvog reda - onog koji krči prostor i predstavlja štit pred onim dubljim i ubojitijim, važnijim redom figura. Prvi red figura je žrtvena barijera pred protivnikom, koja se oplemenjuje ukoliko dospije do posljednje linije. One mogu postati bilo koja od onih ubojitih, dođu li do kraja. To je nagrada za njihov put. Žrtvenici nemaju pravo ići unazad. Nemaju pravo na povlačenje. Svaka figura ima pravilo kretanja.

Neki od nas baršunasto glatkim prstima povlače staklene figure po mermernoj ploči. Lijep je to prizor, ali ne znači da su takvi vještiji igrači. Drugi pak krutim, istrošenim jagodicama vuku jednako trošne figure, kruneći hrapavu drvenu ploču, nagrizenu vremenom i mnogobrojnim partijama. Pravila igre su su podjednaka i ne zavise od uglađenosti ploče niti figura. Isto je i sa njenom težinom i mogućom draži. U suštini, borba je borba. Nekom je mrska, neko je na nju naviknut, neko bez nje više ne može...

Nije ovo uobičajena borba, jer smo u njoj stalno i u odbrani i u napadu. Nekad traje kratko i brzim potezima okonča, a nekad joj je upravo to okončanje nemoguće nazrijeti. Pobjeda nije stvar brojčane dominacije, nego pritiska na ključnu figuru, onu koju je nemoguće “pojesti”. Mat - pobjeda, znači onemogućiti ključnoj figuri svaki naredni potez - dovesti je u bezizlaznu poziciju, ukrotiti je. Znak da ne smijemo iznjedriti u sirovog krvoloka, nego u plemenitog gaziju (pobjednika). Kaže se da je Salahudin Ejubi rekao da kralj kralju ne siječe glavu. Treba zapamtiti, borba se odvija unutra, u nama samima - pa nismo valjda žedni vlastite krvi. Cilj nam je, dakle, oplemeniti se. Majstorima igre postajemo samo s većim brojem partija, a šta je za to potrebno, već je poznato... Plan. Istrajnost. Mudrost. Strpljenje. Žrtva. Cilj.

Nove partije samo što nisu počele. Donosi ih...novi dan. Eto ih, već sutra. Za pristanak,...ne pitaju. Kao što na početku rekoh, nema potrebe da čovjek traga u daljini, bavi se tuđim borbama.