Frenetična utrka Formule 1 je život

 

Argentarius - Medicinarius

Programming apasionado - Photography enthusiast - Musical amateur

 

Život kakvim većina nas danas živi, postaje zatrašujuće sličan utrkama Formule 1. Pravila utrke ne biramo, a još manje ih određujemo. Sve se odvija vrtoglavom brzinom, sa velikim uzbuđenjem i ambicijama, pod stalnim pritiskom pred imperativom pobjede, osvajanja bodova, željom za aplauzima navijača. Frenetičnu životnu utrku vrlo često vozimo na oštroj ivici zdravlja, gdje najmanja nepažnja i greška može značiti… kraj!

Svako novo jutro je prolazak preko startno-ciljne ravnine, ulazak u novi krug, ispočetka… a odstupanje od putanje iz prethodnog kruga je minimalno. Isti su zavoji i pravci na stazi, u svakom krugu, od njih dvjesto ili tristo, kao što su iste i svakodnevne životne rutine (routine, route). I život ima svoj kalendar utrka i svoje Velike nagrade. I život ima svoje nepredvidive uslove na stazi. I život iznenadi puknutom gumom, kvarom na mjenjaču, eksplozijom motora, kad se najmanje od njega nadamo ili najviše očekujemo. I život je utrka u kojoj svi bolidi nemaju iste tehničke specifikacije i performanse, ne kreću sa iste pozicije, nemaju iste sponozore, niti strategije vožnje. I život se, konačno, odvija u ciklusima.

U haotičnoj utrci za boljom pozicijom, pilot će prije udariti u konkurenta, nego što će zakočiti i ostaviti mu prostora da prođe, iako će time nastati šteta po obojicu, pa i mnoge druge iza njih. Vjernoj publici će posvetiti nešto pažnje samo nakon finiša, od brzine ne može ni vidjeti širinu, ni njihova vesela lica, transparente, zanimljive kostime, radosnu djecu, već ono što je usko ispred njega: lovina! Svi ipak volimo i živimo tu utrku, često se pitajući kako izdržavamo njen ritam.

Istina je, voziti malo sporije i ostaviti malo mjesta na vrelom asfaltu za druge je odabir koji može mnogo da košta. Sigurno će koštati mjesta na podijumu, ako je titula sve što utrkom želiš dobiti. Zapamti da pobjeda i podijum mogu biti i tvoj neprijatelj. Publika najviše i najčešće slavi samo one koji dobiju svoje mjesto na podijumu. Međutim, ima šampiona koji i nisu tako često okićeni lovorom i zaliveni šampanjcem. Šampion je čak svaki od pilota, na svoj način, odolijevajući svojim brigama i iskušenjima, heroj u svojoj maloj sredini, ali ne po surovim pravilima igre. Nije li fer ponekad i njima dopustiti da osjete slast i radost pobjede, barem u životu?