Kakav si makrofag i kako fagocitiraš?

 

 

 

Spominje se u jednom ajetu Časne Božje Knjige, da su ljudima dokazi, osim u prostranstvima svemirskim, priloženi i u njima samima (Kur'an, sura 41, ajet 53). Makrofag je u tom slučaju podesna alegorija za ono što je čovjek u interakciji sa drugima, sa strancima. Ovo odbrambeno tjelašce nema svoje svijesti, ali se iz njegovih "postupaka" nazire određeni obrazac koji se analogizira u čovjekovom ponašanju. Čitalac upućen u medicinsku znanost će znati, pa može preskočiti uvodni dio, a čitalac sa manje upućenosti trebao bi najprije znati da su...

Makrofagi (grč. "veliki žderači") gorostasne stanice imunoga sistema, poput ovog na popratnoj fotografiji, sa višestrukim funkcijama u organizmu. Pripadaju grupi krvnih stanica nazvanih leukociti (grč. bijele ćelije), a njihova plutajuća forma u krvi su stanice zvane monociti. Kada monocit izađe iz krvi u tkivo, sazrijeva i transformira se u makrofag. Glavni zadatak makrofaga u odbrani je proždiranje i uništavanje (varenje) mikroorganizama i krutih čestica (čađ, silikati, tumorske stanice, itd). Osim toga, makrofagi nakon varenja mikroorganizama postavljaju dijelove njihove strukture, antigene fragmente, na svoju površinu, poput zastavica, kako bi ih prepoznale imune stanice većeg stepena specijalizacije (limfociti) i priredile specifičan (jači) imuni odgovor za tu, specifičnu vrstu mikroorganizma. Iz tog razloga spadaju u grupu takozvanih "antigen prezentirajućih stanica" (APC). Konačno, imaju niz drugih uloga, poput regeneracije mišića, zacijeljivanja rane, zadržavanja pigmenta, čišćenja sluznice pluća, promocije i suzbijanja upale, itd. Svestrani su.

Makrofagi obgrle strano tijelo svojim produžecima, nalik na nožice (pseudopodia), obuhvate ga. Zanimljivo je da nekad protegnu tako daleko svoje nožice, da bi se moglo reći da "upecaju" strano tijelo. Potom ga unesu u svoju citoplazmu, u vidu mjehurića, čiji sadržaj razgrade spojem sa specijalnim vrećicama (lizosomima), napunjenim jakim enzimima. Opisani proces se stručno naziva fagocitoza (grč. "jedenje ćelije"). Međutim, ukoliko je strano tijelo previše veliko "za progutati", pokreće se proces "frustrirane fagocitoze". Slobodno ću reći da makrofagi sadržaj ranije spomenutog lizosoma izbacuju, degažiraju, "pljuju" na, recimo, veliku česticu protozoe.

Glagol "grasp" u engleskom jeziku vjerovatno najbolje opisuje analogiju između čovjeka i makrofaga. Mnogo sematike, u samo jednoj riječi. "Grasp" može značiti doslovno fizičko obuhvaćanje, poput čvrstog grljenja, ali se bezrezervno upotrebljava i kao mentalno obuhvaćanje, kao pojmiti ili umom dosegnuti. Dakle i ščepati i shvatiti.

S nama ljudima je isto, kao sa makrofagima. Postoje među nama oni koji mogu obujmiti, obuhvatiti, prigrliti, integrirati u svoje biće, progutati, svariti svojim razumom ono što im se komunicira. Pojmiti, preciznije bi bilo reći. Na taj način će se i odnositi prema biću koje saopštava, sa razumijevanjem. Oni koji mogu obuhvatiti i svariti svoja komunikacijska iskustva, prezentiraju ih na svojoj površini, u svome ponašanju. Ukoliko je iskustvo pozitivno, oplemeniće ih i služiće za istu svrhu u komunikaciji sa drugima. Ukoliko nije, služiće kao upozorenje drugome. Utoliko su i ljudi antigen-prezentirajuće... jedinke. Ista iskustva mogu poslužiti kao lijek, naputak, oporavak i utočište drugome.

Ljudi koji pak ne mogu prihvatiti, obujmiti, svariti ono što im se komunicira... nerijetko pribjegavaju manje sretnom opisu "frustrirane fagocitoze". Moguće je da će za kratko vrijeme iz sebe istresti neprijatan verbalni sadržaj, zbog onoga što ne mogu razumjeti ili prihvatiti. Za očekivati je i da "popljuju", poput makrofaga. Oni ne žele integrirati nijedan dio ovog komunikacijskog iskustva u sebe, bilo pozitivnog ili negativnog. Ne tolerišu ga, odbacuju. Time nemaju mnogo ni za prezentirati na svojoj površini.

Marie Curie Sklodowska je rekla... ničega se ne treba bojati, treba samo pokušati da razumiješ.

 

Koji si makrofag? Kako fagocitiraš?